àutorskī

prid. G àutorskōg(a); ž. àutorskā, s. àutorskō koji se odnosi na autore [~ rad]

autosèrvīs

im. m. G autoservísa; mn. N autoservísi, G autoservísā radionica za pregled i popravljanje automobila

àutostop

im. m. G àutostopa način putovanja pri kojemu se dizanjem ruke ili palca zaustavljaju automobili na cesti radi besplatnoga prijevoza

autostopírati

gl. dvov. neprijel. prez. 1. l. jd. autostòpīrām, 3. l. mn. autostopírajū, imp. autostòpīrāj, aor. autostopírah, imperf. autostòpīrāh, prid. r. autostopírao dizanjem ruke ili palca zaustaviti/zaustavljati automobile na cesti radi besplatne vožnje

ȁutoškōla

im. ž. G ȁutoškōlē; mn. N ȁutoškōle, G ȁutoškōlā škola u kojoj se stječu vozačke vještine

autòtrōf

im. m. G autotrófa; mn. N autotrófi, G autotrófā biol. organizam koji sam proizvodi hranu; sin. proizvođač; ant. heterotrof

ȁutotrōfan

prid. G ȁutotrōfna, G ȁutotrōfnī, G ȁutotrōfnōg(a); ž. ȁutotrōfna, s. ȁutotrōfno koji sam može proizvoditi hranu; ant. heterotrofan

avantúra

im. ž. G avantúrē; mn. N avantúre, G avantúrā v. pustolovina

avantùrist

im. m. G avantùrista, V avantùristu; mn. N avantùristi, G avantùrīstā v. pustolov

avantùristica

im. ž. G avantùristicē; mn. N avantùristice, G avantùristīcā v. pustolovka

avantùrističin

prid. G avantùrističina; ž. avantùrističina, s. avantùrističino v. pustolovkin

avanturìstičkī

prid. G avanturìstičkōg(a); ž. avanturìstičkā, s. avanturìstičkō v. pustolovni

Avèsta

im. ž. G Avèstē zbirka starih iranskih svetih tekstova

avèstičkī

prid. G avèstičkōg(a); ž. avèstičkā, s. avèstičkō 1. koji se odnosi na Avestu 2. u im. funkciji jd. m. jez. izumrli jezik kojim je pisana Avesta

avìōn

im. m. G avióna; mn. N avióni, G aviónā v. zrakoplov ♦ vidi se iz aviona lako je vidljivo, veoma se lako može opaziti

avìōnskī

prid. G avìonskōg(a); ž. avìōnskā, s. avìōnskō v. zrakoplovni

àzbest

im. m. G àzbesta kem. silikatni mineral vlaknaste strukture koji služi za zaštitu od visokih temperatura, kiselina i sl.

àzbestnī

prid. G àzbestnōg(a); ž. àzbestnā, s. àzbestnō koji se odnosi na azbest

azbestóza

im. ž. G azbestózē med. bolest izazvana udisanjem azbestne prašine

àzbučnī

prid. G àzbučnōg(a); ž. àzbučnā, s. àzbučnō koji se odnosi na azbuku

àzbuka

im. ž. G àzbukē, DL àzbuci 1. popis ćiriličnih ili glagoljičnih slova poredanih na dogovoreni način 2. jez. ustaljeni redoslijed slova u ćirilici i glagoljici

àzērskī

prid. G àzērskōg(a); ž. àzērskā, s. àzērskō 1. koji se odnosi na Azere 2. u im. funkciji jd. m. jez. jezik iz turkijske porodice, službeni jezik u Azerbajdžanu i narodni jezik Azera

àzimut

im. m. G àzimuta astr. koordinata nebeskoga tijela u koordinatnome sustavu horizonta, luk horizonta ili kut u zenitu između meridijana na kojemu se nalazi motritelj i vertikala nebeskoga tijela

ažurírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. ažùrīrām, 3. l. mn. ažurírajū, imp. ažùrīrāj, aor. ažurírah, imperf. ažùrīrāh, prid. r. ažurírao, prid. t. ažùrīrān 1. v. posuvremeniti 2. v. posuvremenjivati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga